Gusle su narodni muzički instrument s područja Balkana. Ovaj instrument ima jednu, eventualno dvije žice. Najčešće su napravljene od javorovog drveta. Kao jednožičani instrument, gusle se sreću u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.

Žice su napravljene od trideset upredenih konjskih dlaka, kao što je slučaj i sa strunom gudala. Gudalo se koristi tako što se povlači po zategnutim žicama, proizvodeći oštar i dramatičan zvuk, koji je izuzetno ekspresivan. Gusle spadaju u instrumente za koje je potrebno veliko umijeće sviranja.

Same gusle sastoje se od muzičke kutije koja je presvučena životinjskom kožom na koju se nadovezuje dugačak vrat na čijem završetku je izrezbarena životinjska, uglavnom konjska ili ptičija (najčešće orao ili soko) glava.

Pri sviranju, tijelo gusala se polaže na koljena (u krilo), dok dugačak vrat pridržava dlan jedne ruke.

Gusle su igrale važnu ulogu u istoriji epske poezije budući da su guslari - narodni pjevači, opjevali događaje iz nacionalne istorije vijekovima, sve dok ti tekstovi nisu konačno zapisani.

Djelovi gusala:

Kalica - zvučno tijelo - izdubljeno drvo preko koga je nategnuta jagnjeća, zečja ili jareća koža na kojoj je na sredini napravljena perforacija radi zvučnosti instrumenta. Držač se sastoji od vrata i glave.

Glava je sam vrh gusala, obično vrlo bogato ukrašena. Na njoj može biti izrezbaren lik čovjeka, konja, ptice i tako dalje, dok je vrat dio za koji guslar drži gusle, dok drugom rukom gudalom prelazi preko zategnutih struna.

Strune su napravljene od dlaka iz konjskog repa.

Oputa - dio za koji je struna pričvršćena pri dnu gusala.

Zavrtanj - nalazi se između glave i vrata i na njega se namotavaju strune.

Konj ili konjić - komadić drveta koji odvaja strunu od zvučnog dijela. Nalazi se između opute i perforacije, a može biti do tri prsta visine.

Gudalo - napravljeno od prirodno zakrivljene grane i strune od konjske dlake.

Prva bilješka o guslama među Južnim Slovenima dolazi od Vizantianaca, iz prve polovine VII vijeka.